mirjana

Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Obraćam vam se sa molbom za savet šta da radimo sa mladom vranom koja je ispala iz gnezda u Novom Sadu. Supruga je vranu donela kući i odnela na balkon. Hranimo je već više od mesec dana, to je bilo krajem aprila. Dobro je napredovala, ali nama se čini da ima problema sa letenjem.Ona je sad već dosta porasla ali leteti ne može. Znate kako već izgleda držati je na balkonu stana na III spratu, mislili smo da će brzo moći da poleti i da se pridruži svojim drugarima ali izgleda da neće biti tako. Pitamo Vas da li je moguće da neće moći leteti / da li se to dešava u ptičjem svetu / ili još treba vremena i strpljenja. A ako se to desi šta je najbolje da uradimo? Mislili smo da je ponudimo nekom Zoo Vrtu ili privatnom ili većem u nekom gradu. Da li oni uzimaju takve ptice. Imate li kakav savet, preporuku ili iskustvo slično ovom. Unapred zahvalni. Pozdrav. Grujići


О: Vrana (lat. Corvus corone) je vrsta inteligentnih i bučnih ptica iz reda pevačica, porodice vrana. U Evroaziji je zastupljena sa 6 podvrsta, od kojih dve, crna vrana i siva vrana, žive u Evropi. Ove dve podvrste koje žive u Evropi razlikuju se samo bojom perja. Podvrsta koja pretežno nastanjuje severoistok Evrope ima crno perje sa plavkastim odsjajem (crna vrana), dok podvrsta sa jugozapada ima sivo telo sa crnim krilima, crnim perjem u repu i crnom glavom.

Mogu se pojaviti i hibridni oblici ove dve podvrste koji su sposobni za razmnožavanje, a perje im može imati boje oba roditelja. Kljun je kod obe podvrste debeo, spreda savijen prema dole. Pera repa su ravna, a noge isto crne.


Iako su prema klasifikaciji različite, vrste vrana se međusobno veoma malo razlikuju. Nekih 40 vrsta ovih ptica naseljava sva područja planete osim Južne Amerike i Antarktika. Najbrojnije su Corvus corone u Evroaziji i Corvus brachyrhynchos na Severnoameričkom kontinentu. Vrane retko menjaju stanište zbog smene godišnjih doba iako je primećeno da na severnoj hemisferi neka jata migriraju pre i posle zime. Generalno gledano one ipak ne spadaju u ptice selice. Ne računajući sezonu parenja kada se parovi osamljuju, vrane se po pravilu kreću u jatima koja mogu brojati i po nekoliko hiljada jedinki. Žive preko deset godina na slobodi i skoro dvostruko duže u zarobljeništvu. Ako se pitate zašto bi neko čuvao ovakvu pticu u kavezu odgovor leži u činjenici da su vrane jedna od najinteligentnijih vrsta ptica na svetu.

Vrane su s jedne strane srodne vugama i čvorcima, a sa druge strane vrlo bliske rajskim pticama. Dobre osobine pevačica, koje su im u krvi i koje mogu da se pojačavaju, razvile su skoro sve i to ravnomerno. Mnoge su postale svaštojedi. Veličinu i snagu tela razvile su preko obične mere pevačica. Sve vrste vrana su slične veličine koja ne prelazi 50 cm od repa do kljuna i karakterističnog sjajnog crnog perja. Neke vrste koje žive i na našim prostorima, kao što je C. c. cornix, imaju i poneko sivkasto pero. Visoke, jake noge osposobljavaju ih za dobre trkače, takođe snabdeveni odličnim organima za letenje, dolaze u red dobrih i najboljih letača. Dugačak, snažan, savijeni kljun, daje im mogućnost da nalaze najrazličitiju hranu, a za napad i odbranu im je dobro oružje. Možda u vezi sa tim mnogostranim načinom traženja hrane stoji odličan razvitak čula mirisa koje je inače kod ptica vrlo slabo. Da bi se organ za miris zaštitio, nozdrve su pokrivene gustim perjanim dlakama.

Vrane imaju izvandrednu oštrinu vida i sluha, zahvaljujući kojima je vrlo teško neprijatelju da ih napadne. Instinkti su kod njih u opadanju, ali zato u pogledu sposobnosti za učenje, u skupljanju sopstvenih iskustava i udešavanja postupaka prema tome, svrstavaju se među prva tri mesta među pticama. Samo nisu usavršile sposobnost za pevanje koju su kao pevačice ipak imale. Koliko mogu da se razviju, dokazuje to da mogu naučiti da "govore" isto ili više reči od papagaja i čak da broje do tri ili četiri.

Osim u vreme gneždenja, vrane žive u manjim jatima koja se zatim, naročito u sumrak, okupljaju u velika jata ako imaju zajednička stabla na kojima spavaju. U vreme parenja - počevši otprilike od marta, okupljaju u parove koji se odvajaju od jata i zadržavaju se uglavnom u području gneždenja, dok se istovremeno oblikuju jata ptica koje se ne pare, a čine ih, prije svega, mlade ptice. Uglavnom se gnezde po šupljem drveću ili na visokim krošnjama. U aprilu ženka snese 2 do 5 belih jaja, na kojima naizmenicno leže i mužjak i ženka 17 dana. Oko gnezda se podjednako angažuju i mužjak i ženka, ali završnu reč ima ženka, jer ipak ona leži na gnezdu. Mladunci su čučavci, a mogu a leteti nakon 4 do 5 sedmica.


Poznate su po svom glasnom javljanju zvukom koji zvuči kao promuklo "kreee". Često nastanjuju šume i poljoprivredno zemljište. Neke jedinke žive u gradskim parkovima, ali i vrtovima i dvorištima. Tipični su Hemerofili (životinje ili biljke koji nalaze prednosti u promeni okruženja kao rezultat ljudskog delovanja i zbog toga slede ljude i kultivisana područja - naselja, gradove).

Vrane su svaštojedi, hrane se zrnevljem, bobicama, insektima, jajima drugih ptica, ali i lešinama. U mnogim krajevima smatraju se štetočinama pošto se hrane biljnim kulturama. Ljudi ih često ubijaju ili pokušavaju da ih teraju na razne efikasne ili manje efikasne načine kao što su strašila. Vrane su drušvene ptice i kada njihova brojnost na malom prostoru naraste zaista predstavljaju potencijalnu opasnost za žitarice. Sa druge strane, vrane takođe jedu insekte štetočine koji ugrožavaju letinu i više od njih samih. Njeni najveći neprijatelji su lisica, šakal i čovek.
Dodatna informacija je da redu Corvidae familije Passeriformes kojoj prppadaju vrane, takođe pripadaju i gavranovi i čavke.


Ako naiđete na malu vranu ispalu iz gnezda koja se ne može starati o sebi slobodno odigrajte ulogu staratelja davajući joj raznovrsnu hranu koju bi i inače dobijala od pravih roditelja. Sitni insekti, kuvana jaja, gliste, vitaminski preparati sa kalcijumom mogu se mešati u jednoličnu masu koja se zatim ptićima treba bukvalno staviti prstom u grlo. Kada napune mesec i po dana mladi će već početi sami da se hrane skoro svime čime ih ponudite.

Napominjemo Vam da bi jedino ispravno rešenje bilo da ga po odrastanju pustite na slobodu ma koliko Vam bilo teško da se odvojite od ptičice koju ste lično odgajili. Ona će verovatno neko vreme boraviti u kraju u kome stanujete, dolaziće Vam na prozor tražeći hranu ali će se, ako ne ranije, a onda na početku sezone parenja sigurno pridružiti pripadnicima svoje vrste odraslim na slobodi.


Smatra se da mlade ptice ostaju u gnezdu do starosti od 6-7 nedelja života. Dakle, do tog vremenskog perioda su u potpunosti zavisni od majke. Nakon tog perioda, one se postupno osamostaljuju i odmah po izlasku iz gnezda sposobne su da uzimaju hranu kao i odrasle jedinke.

Iz tog razloga, za početak Vam savetujem da se s ptičicom uputite kod veterinara. Isti će moći utvrditi njegovu/njenu starost te ujedno i pregledati ljubimca. Pregledom će se moći utvrditi da li je uzrok njegovom/njenom padanju i nemogućnosti letenja u nekom od oštećenja lokomotorna sistema (npr. noge, krila,...), nekom od zdravstvenih poremećaja ili je ljubimac još nedovoljno odrastao ili neuhranjen.

OZNAKE: