mirjana

Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

 

P: Imam labraora starog 6 godina. Pre par meseci smo primetili da vrlo retko šepa na prednju levu nogu. Tad smo kod veterinara radili rentdgenski snimak i uz pretpostavku da se radi o osteomijelitisu. Na terapiju je pozitivno reagovao, nakon 15 dana uradjen je snimak i potvršeno je da se upala povlači. Zanima me u kojoj meri je osteomijeliti zapravo moguce izlečiti odnosno da li se leči potpuno ili ipak ostaju posledice?
Unapred  zahvaljujem. Aleksandra

O: Osteomijelitis ili osteitis predstavlja upalu kostiju i/ili koštane srži, odnosno radi se o infekciji koštanog tkiva. Infekcija kosti najčešće se vezuje za otvorene lomove, hirurške zahvate na kostima, sistemske bolesti. Osteomijelitis nastaje najčešće pod uticajem bakterijske infekcije. Međutim, za njegovu pojavu mogu biti odgovorne i gljivice, virusi,... Akutnu infekciju karakteriše  gnojenje, lokalizovana bol, otok, eritem i povećanje telesne temperature. Hroničnu infekciju prati gnojenje, stvaranje fistularnih kanala, mišićna atrofija, hromosti slabijeg ili jačeg intenziteta,...

U dijagnostici bolesti veterinari se služe podacima iz anamneze, kliničkoj manifestaciji bolesti kao i radiološkom nalazu. Sve navedeno je bitno za postavljanje dijagnoze kao i u otkrivanju opsega lezija. Tako, u slučajevima akutnih infekcija potrebno je ljubimca tretirati sistemskim antibioticima čiji izbor se određuje prema antibiogramu. Isti se primenjuju kroz 4-6 nedeljaa. Po potrebi je moguće obaviti i temeljiti hiruršku drenažu područja. U slučaju hroničnih infekcija, primenjuje se antibiotska terapija prilagođena i određena prema antibiogramu kroz minimalni period od 5 do 7 nedelja, otklanjanje prisutnih sekvestara, procena stabilnosti loma,... Takođe, često se pre navedenog lečenja može kombinovati i hirurška obrada zahvaćenog dela kosti.
 
Tokom samog tretmana bilo bi potrebno redukovati aktivnost ljubimca te na takav način prevenirati da osetljivi delovi lokomotornog sistema dodatno ne budu opterećeni i podložni daljnjim povredama i komplikacijama. Takođe, potrebno bi bilo striktno poštovati uputstva o načinu lečenja, dozama kao i intervalima ponavljanja istih. Toekom samog tretmana, potrebni su češći odlasci kod veterinara, a sve kako bi se moglo bolje pratiti stanja kao i sam tok oporavka. Konačna prognoza zavisi od lokacije i proširenosti infekcije, tipu infekcije, njenim komplikacijama, tipu eventualne frakture, hirurške intervencije kao i samoj individualnoj sposobnosti organizma da odgovori na odabrani pristup tretiranju i lečenju poremećaja.

OZNAKE: