Povratak

Mršavljenje činčile/Unutrašnji paraziti

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
Milan Milanovic v3

Odgovara:
Milan Milanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Sentandrejski put 11, Novi Sad

P: Imam ženku činčile staru oko tri godine i poslednjih nekoliko meseci ima neki problem, potištena je i mršavi, a jede normalno, fizički je aktivna, čak je i okotila i očuvala mladunče za to vreme. Veterinari ne mogu da utvrde šta joj je, sumnjaju jedino na crevne parazite, ali ne znaju koji preparati protiv parazita smeju da se daju činčilama. Da li možete da mi kažete svoje mišljenje o mogućim uzrocima ovih simptoma i da mi preporučite šta bi mogli da joj daju protiv parazita. Hvala unapred, Maja

О: Dijagnostika bolesti kod životinja podrazumeva čitav niz analiza i dijagnostičkih metoda koje pomažu veterinaru da dođe do zaključka o kojem se oboljenju radi. Osnov svake dijagnoze predstavlja klinički pregled životinje koji može uraditi samo veterinar kliničar. Nekada se dešava da postavljanje dijagnoze nije trenutno moguće pa se u tom slučaju primenjuje simptomatska terapija.

Simptomi koje ste naveli spadaju u opšte simptome koji mogu biti zajednički za više različitih oboljenja.

Bolesti činčila se najčešće odnose na probleme sa zubima, kožom,... i ove bolesti ubrajamo u neinfektivne bolesti.

Pored ovih, često se javljaju i infektivne bolesti koje iziskuju dodatna laboratorijska ispitivanja. U ove boleasti ubrajamo: jersiniozu, enterotoksemiju, listeriozu, enteritis, pneumoniju, parazitarne infekcije itd.

Mnoge bolesti su u uzročno posledničnoj vezi sa nepravilnim držanjem i ishranom, pa je neophodno obratiti pažnju na kvalitet hrane (sklanjati plesnivu, trulu, pokvarenu hranu van domašaja životinje), pridržavati se dnevne količine, dodavati vitaminsko mineralne dodatke posebno u graviditetu i laktaciji. Tada su potrebe životinja za hranljivim materijama značajno povećane te je ovo period kada životinje obično slabe ukoliko im je hrana nepravilna. Takođe je bitna i higijena smeštaj i nega činčile.

Činčile su biljojedi i hrana koja se koristi za njihovu ishranu mora da sadrži veliku količinu sirovih vlakana - celulozu, da bi se proces varenja odvijao nesmetano. Osnovni sastojci hrane za činčile su belančevine, ugljeni hidrati, masti, sirova vlakna i vitamini.

U ishrani činčila mora biti najmanje 20% belančevina. One se sastoje od aminokiselina, a od posebne važnosti su esencijalne aminokiseline tj., one koje se mogu uneti jedino putem hrane, npr. metionin koji ima veliku ulogu u izgradnji zdrave kože i kvalitetne dlake. Dobar izvor belančevina za činčile je seno lucerke. Ugljeni hidrati čine 80 % suve materije sena ili žitarica. U hrani za činčile treba da bude 2 - 2,5% masti i najmanje 20% sirovih vlakana koja se sastoje uglavnom od celuloze. Najviše sirovih vlakana se nalazi u kvalitetnom senu.

Ishrana činčila je veoma jednostavna, a sastoji se od gotove hrane, briketa (peleta), sena i vode. Gotova hrana za činčile sadrži dodate vitamine i oligoelemente u određenim količinama. Činčile se hrane uveče i jedna činčila bi trebala da dobije otprilike oko 20 g briketirane hrane i šaku kvalitetnog sena. Prevelika količina briketirane hrane može da dovede do digestivnih smetnji. Veoma je važno da se činčile hrane u isto vreme i samo gotovom hranom koja je namenjena isključivo njima, odnosno ne može im se davati hrana namenjena drugim životinjama (na primer za kuniće).

Seno koje se koristi u ishrani ne sme biti sveže (skoro pokošeno seno se ne daje činčilama). Seno mora dobro da odstoji i daje se tek posle 5 meseci. Zato je najsigurnije davati činčili gotovo seno koje je namenjeno kućnim ljubimcima. Dnevna porcija sena je oko 30 g, a ono se stisne u malu balu i stavi u jasle, a činčile ga - pošto su noćne životinje - tokom noći pojedu.

Osim gotove hrane i sena, činčilama možete davati i dezert kao što je suvo grožđe, malo sušene jabuke ili šargarepe. Količine su veoma male - nekoliko zrna suvog grožđa ili komadić jabuke ili šargarepe, a daju se samo jednom ili dvaput nedeljno.

Kod činčila najčešći uzročnici bolesti digestivnog sistema jesu najčešći uzročnici E. Coli, salmonela, giardia, kokcidija i drugi. Ove infekcije obično prati proliv, gubitak apetita i posledično gubljenje težine kod životinje, a konačna dijagnoza se postavlja pregledom izmeta.

Primena odgovarajućih lekova koji se koriste za terapiju bolesti digestivnog sistema se propisuje od strane veterinara nakon obavljenog kliničkog pregleda.

Savetujem Vam da životinju odvedete kod veterinara koji ima više iskustva u terapiji egzotičnih životinja.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.rs