Povratak

Teleskop ribica

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
Aleksandra Todosijevic, DVM


Odgovara:
Aleksandra Todosijević, dr. vet. med.
Pet centar, Autoput za Novi Sad 124 (Zemun Park), Zemun

P: Možete li mi napisati nešto više o teleskop ribici? Hvala, Matija.
O: Teleskop je jedna od varijeteta zlatne ribice, a naziv je dobila zbog svojih izbačenih očiju. Za razliku od ostalih, ima dvostruka repna peraja i leđna peraja. Teleskop se može videti u svim tipičnim bojama zlatne ribice, ali je najčešće narančaste, crno-bele ili crne boje. Zbog tipične građe očiju, vid im je nešto oslabljen, a prijemčljiviji su od ostalih zlatnih ribica na infekcije očiju uzrokovane oštećenjem rožnjače.

Za teleskopa bi trebalo osigurati dovoljno veliki akvarijum, i do 40 litara vode po ribici. Voda u akvarijumu treba da se menja jednom nedeljno u dovoljnoj količini da se količina nitrita održi na granici ispod 4 ppm. Zbog osetljivije prirode teleskopa u odnosu na ostale zlatne ribice, parametre vode bi trebalo redovno kontrolisati.

Teleskop spada u veliku grupu hladnovodnih ribica, te može živeti u negrejanom akvarijumu. Kako proizvode velike količine organskog otpada, ovo predstavlja opasne hemikalije u vodi. Ovo se takođe događa iz razloga zato što zlatne ribice ne mogu svariti veće količine proteina u hrani kao većina tropskih ribica. Sakupljanje tih materija do toksičnih razmera mogu dogovesti u vrlo kratkom roku do čestog naglog uginuća ribice.

Vrlo je bitna i površina vode akvarijuma, a ne sam volumen, koji uslovaljava koliko ribica može da živi u jednom akvarijumu. Sa površinom je određena količina kiseonika koja se raspršuje i otapa iz vazduha. Preporučena površina je 370 cm2 na 1 cm zlatne ribice. Ako se voda dodatno aerira pomoću zračne pumpe ili filtera u jednom akvariju može se držati veći broj ribica od preporučenog.

Iako je teleskop hladnovodna ribica, ne može tolerisati velike temperaturne promene. Nagla promena temperature zimi u negrejanom prostoru, kao i temperatura preko 25°C može biti štetna za zdravlje ribica. Takođe, u manjim akvarijimima veliki je rizik od prenaseljnosti, premale količine kiseonika, trovanja amonijakom i nitritima.

Jedan od ključnih faktora održavanja života akvarijuma je razumevanje i osiguravanje povoljnih parametara vode. Ribice mogu nastradati najviše naglim promenama pH i temperature. Prilikom premeštanja, a naročito oslabljene tokom transporta, stres se povećava, a njihov zaštitni mukozni sloj može biti oštećen. Trovanje amonijakom najčešći je uzrok uginuća riba, a najčešće se događa kod uvođenja novih ribica, gde proces biološke filtracije nije uspostavljen, pH vode postane alkalni ili u slučaju prenatrpanosti akvarijuma.