Povratak

Razdvajanje pločica na oklopu/Rast kornjače

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Bojana Vučetić Čovilo, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Imam šumsku kornjačicu staru godinu ipo i u zadnje vreme sam primetila da joj se pločice na oklopu razdvajaju i kao da izrastaju nove, nisam sigurna. Ima veliko terarijum i hranim je dva puta dnevno, prvo zelenom salatom i kalcijumom, a predveče mešavinom brokola, karfiola, šargarepe, paprike i jabuke (obično, sa AD kapima). Marija
O: Šumska kornjača (Testudo hermanni) je najčešća vrsta kopnenih kornjača kod nas. Postoje dve podgrupe: istočna šumska kornjača (T. h. boettgeri), i zapadna šumska kornjača (T. h. hermanni). 

U prirodi se istočna šumska kornjača može naći širom južne Evrope (Balkansko poluostrvo), a zapadna istočnoj Španiji, južnoj Francuskoj, na Balearskim ostrvima, Korzici, Sardiniji, Siciliji, južnoj i centralnoj Italiji (Toskana). Pored vrste T.hermanni na Balkanskom poluostrvu prisutna je još jedna vrsta kopnenih kornjača, a to je grčka kornjača (T. graeca). Obe vrste su zaštićene zakonom i obuhvaćene Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženih vrsta divlje flore i faune.

Šumska kornjača je srednje veličine, dužine 20-25 cm. Ženke su krupnije od mužjaka i mogu da narastu i do 25 cm dužine. Oklop na leđnoj strani je ispupčen, najčešće smeđe, narandžaste, žućkaste ili zelenkaste boje sa tamnim mrljama. Noge su kratke i zdepaste, prsti su srasli zajedno, na prednjim nogama imaju 5, na zadnjim 4 kandže. Na vrhu repa je oštar šiljak, dostiže dužinu oklopa od 12 - 20 cm, odnosno 25 cm. Žive pojedinačno, samo u vreme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo, ali zato imaju dug životni vek oko 30 godina.

U prirodi žive na suvim, kamenitim, grmljem obraslim terenima u mediteranskom i kontinentalnom području, najčešća po travnatim kamenjarskim ravnicama, šikarama i na obradivim površinama. Ređe ih možemo naći u brdovitim područjima, dok je iznad 700m vrlo retka. 

Izbegava ekstremne temperature i zimski period provodi u stanju mirovanja plitko zakopana pod zemljom. Obično krajem oktobra kornjača u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati tople prolećne dane. Iz zimskog se sna budi u martu i aprilu, kada pronalazi partnera za parenje. Parenje se odvija u junu. Ženke šumske kornjače polažu 12 jaja u zemlju do 10 cm dubine. Inkubacija traje od 60 do 90 dana u zavisnosti od temperature vazduha (pri nižoj temperaturi, inkubacija je duža). Idealna temperatura za inkubaciju je 30 °C - 31,5 °C i u tim se uslovima najčešće izležu mladi mešanih polova. Kao i kod mnogih gmizavaca temperatura određuje pol mladunca. Na temperaturi od 26 °C samo će se mužjaci rađati, a na 30 °C ženke.

Šumska kornjača je isključivo biljojed. U zarobljeništvu, kornjače se hrane zelenom salatom, detelinom, maslačkom, vole lišće, cveće i gotovo sve mahunarke, kao i raznovrsno voće i povrće, a ponekad pojedu i crve, gusenice i sl. Naravno na tržištu se može naći i kompletna hrana za suvozemne kornjače u obliku briketa. Ukoliko nema hranu, bez nje može izdržati i čitavu nedelju.

U zarobljeništvu neophodno im je obezbediti veći terarijum sa poklopcem, UV lampu, temperaturu oko 25°C, širu činiju sa vodom koja im može poslužiti za kupanje. Za podlogu se može koristiti krupna strugotina drveta ili treset.

Kako je Vaša kornjača relativno mlada ona još uvek raste, pa je pomeranje ploča na oklopu upravo posledica tog rasta. Rast je karakteristika svih mladih organizama i u zavisnosti od unutrašnjih i kvaliteta spoljašnjih faktora, on je brži ili sporiji. Genetski je determinisan, ali intenzitet rasta zavisi i od ishrane, starosti, uslova spoljašnje sredine, stresa ili postojanja nekog zdravstvenog oboljenja. Kornjače koje žive u prirodi znatno sporije rastu u odnosu na kornjače koje se drže u zatočeništvu. Rast kornjače se najbolje može pratiti merenjem kornjače dva puta godišnje i to merenjem oklopa dijagonalno, sa trbušne strane oklopa jer je tu oklop ravniji. Sve dok kornjača napreduje na godišnjem nivou razvoj se kreće u fiziološkim granicama.

Pošto je oklop kornjače, koji je sastavljen od koštanih ploča prekrivehih rožnatim pločama, srastao sa telom, sam rast kornjače prati i njegov rast pa se samim tim i stvara privid razdvajanja i izrastanje novih ploča. Ukoliko je pri tom oklop uobičajene čvrstine manje je razloga za brigu. Naravno Vašem ljubimcu morate obezbediti kvalitetnu ishranu i uslove držanja, koji će biti adekvatna zamena životu u prirodi.

Ukoliko primetite da Vaša kornjača pokazuje još neke znake ili promene u ponašanju savetujem Vas da se posavetujete sa veterinarom stručnim za egotične životinje koji će konačni sud o stanju Vašeg ljubimca doneti na osnovu pregleda.