Povratak

Bolesti očiju kod crvenouhe kornjače - dijagnoza, lečenje i prevencija

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
Milan Milanovic v2

Odgovara:
Milan Milanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Sentandrejski put 11, Novi Sad

P: Imam crvenouhu vodenu kornjaču koja je u poslednje vreme popustila sa ishranom. Samo leži na kamenu i uopšte ne otvara oči niti jede. Mala je. Ne znam koliko meseci ima. Akvarijum je dovoljno velik. Ta kornjača koja ima problema sa očima je muško, a sa njim u akvarijumu je i ženka sa kojom je sve u redu. Molim Vas pomozite mi. Jako volim tu kornjaču. I kako da se izvadi ono belo što joj je u oku? Nekada otvori to oko sa tim belim i celo joj je belo. Molim Vas pomozite mi. Pozdrav Miona

O: Bolesti oka kod kornjača manifestuju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogućnošću otvaranja očiju, gnojnim iscetkom i svrabom, bolnošću itd.
 
Bolesti oka kod kornjača nastaju kao posledica upalnih promena izazvanim infekcijama. Bolesti očiju najčešće su uzrokovane mankom vitamina A u hrani, lošim kvalitetom vode, bakterijskim, gljivičnim, virusnim infekcijama, alergijskim reakcijama, kao i mehaničkim oštećenjima uzrokovanim stranim telima, a mogu se

javiti i sekundarno usled nekih drugih organskih oboljenja (upala pluća, stomatitis itd.), dehidracije i drugo. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća. Kornjače koje imaju problema s očima pretežno borave na kopnenom delu terarijuma, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti.

Uslovi držanja najodgovorniji su za pojavu oboljenja kod kornjača.

Manjak vitamina A, kao uzrok oboljenja oka, posledica je neadekvatne ishrane. Avitaminoza vitamina A najčešće se manifestije kao blepharedem i blepharitis. Lečenje se sprovodi vitaminskim preparatima vitamina A, oralno ili injekciono, u zavisnosti  od težine stanja.

Oči nemojte nikako ispirati kamilicom, jer kamilica omekšava rožnjacu i na taj način predstavlja idealan medij za razvoj mikroorganizama. Što pre potražite pomoć veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se postavila dijagnoza i započelo s terapijom.

Ukoliko je upala očiju posledica respiratornih infekcija, lečenje se sprovodi injekcionom aplikacijom antibiotika najmanje 5 dana, a ako se radi o lokalnoj infekciji oka, terapija se sprovodi antibiotskim mastima i kapima lokalno. Pre primene leka oči je potrebno isprati fiziološkim rastvorom. Bitno je da kornjačica nakon aplikacije masti ili kapi boravi barem 15 minuta izvan terarijuma, kako se aplikovani lek ne bi isprao u vodi.

Bitno je da se ne koriste, ukoliko nisu nužni, preparati koji sadrže kortikosteroide (kao što su to Dexamethason-neomycin kapi) jer često dovode do oštećenja rožnjace, a posledično i vida.

Kako većina bolesti zavisi od uslova držanja kornjače obratite pažnju na sledeće: držanjem kornjača u zatvorenom prostoru dolazi do povećanja vlažnosti vazduha intenzivnije nego što je to u prirodi, a ovo dovodi do respiratornih problema. Potrebno je pričvrstiti sijalicu od 60W (posebna za gmizavce) na oko 20-tak centimetara iznad šljunka u ograđenom delu terarijuma. Ona se uključuje u jutarnjim satima, kako bi se kornjača mogla osunčati a zatim i hraniti.

Osim ove, treba osigurati i izvor UV zraka (najbolje s UVA i UVB spektrom). Treba voditi računa o ciklusima dan / noć, pa bi kornjače trebale imati svetlo oko 12 sati dnevno. Takođe, u letnjim mesecima kornjača se može izložiti direktno sunčevim zracima, ali se nikako ne preporučuje smeštanje kornjače kraj prozora za vreme sunčanih dana, jer UV zraci ne prolaze kroz staklo.

Ovim kornjačama treba omogućiti da same regulišu temperaturu. Ovo se može učiniti na taj način da se stvori temperaturna razlika u terarijumu od 33°C na toplom delu pa do 18° na hladnijem delu terarijuma. Na taj način životinja sama bira položaj u terarijumu na kojem dostiže željenu temperaturu.

Pokušajte pratiti njihov prirodni ritam: u jutarnjim satima napuštaju zaklon koji je obično rupa zaštićena žbunjem kako bi se osunčale i zagrejale telo. Zatim kreću u potragu za hranom. Čulom mirisa procenjuju koja je biljka pogodna za hranu. Oko podneva, sunce postaje prevruće za kornjače tako da se tada povlače u skrovišta. Imaju vrlo dobar osećaj za prostor što im i omogućava da se vrate na svoje mesto. U kasno poslepodne ponovno napuštaju skrovišta u potrazi za hranom.

U zatočeništvu obično se hrane detelinom, maslačkom, salatama, ali i listovima, cvetovima i mahunama svih leguminoza. Kao dodatak listovima i cvetovima dobro ih je hraniti i malom količinom voća i dodacima ishrani (vitaminsko-mineralni preparati).
 
Produžen period inaktivnosti i sklonost držanju očiju zatvorenima, osim što može upućivati na zdravstveni problem, znak je i da kornjača hibernira (u prirodi je to normalno ponašanje u toku  zimskih meseci ili tokom dužeg perioda suvog vremena leti). U prirodi se ukopavaju u zemlju, najčešće. Tokom tog razdoblja znatno pada broj otkucaja srca i udisaja. Ako se drže u zatvorenom, treba im osigurati mirnu prostoriju, smestiti ih u kutiju i postaviti duboki sloj suvog lišća.

Temperatura bi trebala iznositi oko 5°C. Za vreme hibernacije najbitnije je da temperatura ne padne ispod 0°C. Odrasle jedinke tako u prirodi mogu prespavati i 4-5 meseci.

U svakom slučaju Vam savetujem da posetite Vašeg veterinara, kako bi na osnovu kliničkog pregleda doneo pravilnu dijagnozu i primenio odgovarajuću terapiju.

 

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.rs