Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Želeo bi da držim zelemaća za kućnog ljubimca, ali ne znam šta mi je potrebno za njega od opreme i sa čime da ga hranim?
Aleksandar

O: Lacerta viridis – Zelembać, pripada klasi REPTILIA - Gmizavci, red SQUAMATA, podred LACERTILIA, familia LACERTIDAE. Veličina guštera je od 13 - 18 cm (od glave do kloake), plus rep koji je često dvostruko duži od tela. Ženke vrlo variraju bojom: potpuno zelene ili smeđe, sa mrljama. Često imaju 2 ili 4 uske svetle pruge po leđima koje mogu biti oivičene crnim prugama / mrljama.

Neke ženke mogu imati blago plavi vrat. Mužjaci su najčešće u potpunosti zeleni, blago pegasti, najčešće imaju izrazito plavi vrat u sezoni parenja i imaju veliku, široku glavu. Nešto ređe oba pola mogu da imaju nepravilan uzorak velikih tamnih mrlja. Trbuh je žućkast, najčešće  bez crnih mrlja. Mladi su često bež boje, ujednačene boje ili sa malo svetlih pega (bez crnog ruba) na bokovima ili sa 2 - 4 svetle crte. Postoje brojne varijacije. Melanizam (potpuno crne jedinke) je takođe uočen. Izgledom je skoro identičan zapadnom zelembaću - Lacerata bilineata, od kojeg se razlikuje u malom postotku gena. Moguće je i ukrštanje među njima, a potomci su plodni samo do treće generacije.

Voli dobro osunčana staništa sa odgovarajućom vegetacijom: gustu grmoliku vegetaciju, livade, kamenjare. Više voli toplija i suša mesta. Gustoća populacije može biti i 200 jedinki po hektaru.

Što se tiče životnog ciklusa, ženke polažu 6 - 23 jaja, bebe se izlegu za 7 - 15 nedelja i velike su 3 - 4 cm (od vrha glave do kloake, 7 - 9 cm ukupno). Mogu biti polno zreli već u drugom proleću, kada su ženke oko 8 cm veličine (od glave do kloake) .

Love ga zmije, ptice i sisari. Zelembać se hrani beskičmenjacima, malim gušterima. Veće jedinke sposobne su da ulove i pojedu veći plen, dok mali zelembaći preferiraju mekšu i nešto manju hranu.

S obzirom da je prema međunarodnim propisima o ugroženosti (Bernska konvencija) strogo zaštićena vrsta, a da je u Srbiji, u okviru  prirodnih rezervata, takođe pod zaštitom, ne bih Vam preporučila da ga držite kao kućnog ljubimca. Ukoliko ste ljubitelj teraristike Vaš izbor bi mogla da bude Agama, pa ću Vam dati potrebne informacije o njihovom držanju.

Redhead agama (Agama agama) prirodno naseljava područje Afrike. Ubraja se u srednje velike guštere, dužine oko 40 cm. Mužjaci su nešto veći od ženki, a dominantnog mužjaka karakteriše glava crvene boje kao i vrh repa, telo je plave boje a tokom dana i noge su plave boje. Tokom noći dominantni mužjaci, ali i ženke, su smeđkaste boje.
 
Ženke polno sazrevaju u uzrastu od oko 15 meseci, dok mužjaci polno sazrevaju sa dve godine. Tek izleženi mladi imaju dužinu tela oko 3,8 cm i repa oko 7,5 cm. Neophodno im je obezbediti dnevnu temperaturu između 29 i 35°C a noćnu od 24 - 28°C. U terarijum je potrebno smestiti osvetljenje celog sunčevog spektra, 12 - 14 časova dnevno. Terarijum od oko 120 litara zadovoljava potrebe za životnim prostorom jedne do dve agame. U terarijumu je potrebno obezbediti više mesta za sakrivanje, mesto za sunčanje, posudu za vodu. Preporučuje se blago poprskati stranice terarijuma vodom u jutarnjim časovima kako bi se obezbedila odgovarajuća vlažnost (ispod 50%, koja se postiže i vlaženjem bilja i kamenja u terarijumu).

Redhead agama se hrani insektima (crvčci, skakavci,...), ali i malim sisarima, malim reptilima, vegetacijom kao što je cveće, trava i voće. Agama je predator koji sedi i čeka. Lovi čulom vida, sakriva se u vegetaciji, iza kamena i sl., i čeka dok insekt ili mali sisar ne prođe pored nje. Love plen jezikom, na čijem se vrhu nalaze mukozne žlezde koje pomažu da se manji plen (npr. mrav) "prilepi" za jezik.

Agama se isključivo hrani živom hranom, tako da u ishrani morate biti oprezni. Ako se radi o mladoj agami, do četiri meseca starosti, hrana koju koristite mora da bude vrlo sitna. Uopšteno pravilo koje važi u ishrani agama kaže da plen ne sme biti veći od 2/3 veličine njihove glave. Hranjenje prevelikim komadima ili plenom, može da izazove ozbiljne zdravstvene probleme, a najčešće dolazi do paralize, ataksije, gušenja, pa i do smrti. Ishranu je potrebno započeti malim cvrčcima, crvima, a kasnije i malim pinki miševima, kada agama bude dovoljno velika da može da ih proguta.

Kako se agame u prirodi hrane beskičmenjacima i manjim kičmenjacima, koji su im izvor neophodno potrebnih proteina, u terarijumskim uslovima u ishrani takođe mora biti zastupljen dovoljan postotak proteina. Preporučljivo je da se beskičmenjaci daju živi, sveži, jer su na taj način mekši. Tako će se i lakše svariti egzoskelet (spoljašnja anatomska karakteristika člankonožaca, koja podupire i štiti organizam), koji može da dovede do opstrukcije i drugih problema sa varenjem.

Kako agama raste, kasnije je preporučljivo hraniti je manjim miševima, koji su hranjiviji, a i manja je mogućnost nastanka digestivnih problema. Odrasla agama se hrani svaki drugi dan, dok je mlade agame potrebno hraniti dva puta dnevno. Odrasloj agami, u proseku po obroku je dovoljno oko 7 - 10 crvića, odnosno dva "baby" miša. Iako ove količine mogu i neznatno da variraju, najbolji pokazatelj da je agama sita, je odbijanje hrane.

Nekoliko puta nedeljno (3 - 5 puta) je potrebno dodavati kalcijum u hranu, a mladim ili gravidnim agamama svakodnevno. Osim kalcijuma, 2 - 3 puta nedeljno dodajte i multivitaminske preparate.