Povratak

Crvene fleke na perju ptice

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
mirjana

Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Imam papagaja Rozenkolis već 5 godina. U pitanju je ženka. U poslednjih par meseci primetila sam crvene pegice po njoj, tj. na njenom perju, a koje su u poslednje vreme sve veće i veće. Čini mi se kao da je slabije fizičke snage nego ranije i stalno se trese. Što se tiče njenog ponašanja vrlo je aktivna, vesela i hrani se dobro. Molim Vas uputite me šta da radim. Hvala. Pozdrav, Milica

O: Većina boja kod ptica nastaje kao različita kombinacija tipova pigmenata koji su uskladišteni u proteinima pera. Uopšteno se može reći kako na boju pera utiču tri elementa: količina crvenog i žutog karotenoida (psitacina), količina melanina i struktura pera. Primerci rozekolisa u prirodi imaju visok nivo crvenog i žutog psitacina, a nivo melanina ostaje nepromenjiv. Dodajući efekt raspršivanja svetlosti vidimo pticu zelene boje sa svetlocrvenim licem. Boja ptica izvedena je iz tri vrste pigmenata unutar osnove pera.

Kod Agapornisa bitna su dva pigmenta: melanin (crni eumelanin i smeđi feomelanin) i psitacin (crveni i žuti pigment). Ovi pigmenti takođe su pod uticajem sposobnosti pera za disperzijom svetlosnih zraka unutar zone pera.

Količina crvenog i žutog psitacina individualna je kod svake ptice i delimično određuje celokupnu boju. Drugi element koji određuje boju ptice je melanin. Pigment melanina su crne i smeđe granule proteina u strukturi pera. Utiču na baznu boju ptice potamnjujući je ili posvetljujući. Vrlo je važno razumeti da ono što mi percipiramo kao boju pera je ustvari kombinacija boja od izvora svetlosti koju pero absorbuje ili pak reflektuje. Boje koje se reflektuju su zapravo one koje su nama vidljive.

Jedinstvene među svim pticama su turakoi (porodica Musophagidae - ptice koje žive u šumama Afrike) koji samostalno proizvode zeleni i plavi pigment. Međutim, kod svih ostalih ptica zelena boja nastaje kombinacijom strukturalnih i pigmentnih boja. Kod svih vrsta Psittacina zelena je primarna boja perja. Takođe se uočava da sve vrste Agapornisa u prirodi imaju zeleno obojeno perje tela.

Rozenkolisi tako u prirodnom obliku imaju telo boje zelene trave sa tamno crvenim licem i čelom. U keratin (protein pera) su ugrađeni ili žuti karotenoidi (proizvode čistu svetlu zelenu boju) ili melanini (proizvode tamniju maslinastozelenu boju). Kako je zelena boja kod rozenkolisa rezultat interakcije efekta eumelanina sa uplitanjem plave boje i psitacina, ukoliko se promeni procenat i odnos pigmenata nastaju varijacije boja. Ove promene utiču na način na koji je svetlost absorbovana ili pak reflekovana od pera. U stvari, zelena boja koju vidimo rezultat je efekta raspršivanja boje koja se reflektije od strukture pera. Ovo se naziva Tindalov efekat i stvara iluziju određenih boja.

Za karotenoide se uopšteno smatra kako za razliku od psitacina mogu biti pod uticajem spoljašnjih faktora. Jedino kod kanarinaca postoji dodatak ishrani koji ima uticaj na intenziviranje njihove boje dok kod papagaja ishrana uopšteno ne utiče na boje perja. Ovo znači da zdrava ptica sa kvalitetnom ishranom nema jasnije boje već je to više posledica dobrog zdravlja koje poboljšava kvalitet pera koje kao takvo ima bolju sposobnost refleksije svetla. Dakle, ne dolazi do stvarne promene u boji pera. Struktura pera takođe utiče na boju. Neke "boje" jednostavno su rezultat samih promena u strukturi pera koje tada utiču na refleksiju svetla.

Postoji nekoliko struktura pera koje imaju različitu ulogu u održavanju zelene boje. Najvažniji delovi pera su: korteks (kora) - spoljašnji omotač pera. U ovom sloju nalazi se žuti pigment nazvan psitacin. Sunđerasta zona - srednji sloj koji u kontaktu sa sunčevim svetlom proizvodi plavu i ljubičastu kombinaciju boja. I centar ili medula - sadrži crni i smeđi pigment, koji okružuje sitne rupice nazvane vakuole. Boje perja koje se vide kombinacija su pigmenata (zelena je kombinacija žutog, smeđeg i crnog pigmenta). Promene u fizičkoj strukturi različitih slojeva u "korenu" pera izaziva različite mutacije. Npr. smanjenje debljine korteksa smanjiće količinu žutog pigmenta u peru. Takođe, smanjenje količine eumelanina u meduli uticaće na interakciju ili interferenciju plave boje u sunšerastoj zoni pera. Promene u boji pera zabeležene su i u različitih sezonama, a najčešće se povezuju sa reprodukcijom. Ovo se događa procesom izmene perja ili mitarenjem ali se smatra da se mitarenje ipak primarno odvija zbog istrošenosti perja.

Boja perja uslovljenma je pigmentima, strukturalnim stanjem pera i kombinacijom navedenog. Pigmenti su hemijski spojevi koji absorbuju svetlo različitih talasnih dužina, dok se struktura odnosi na fizičko stanje pera koje modifikuje ili odvaja talasne dužine.

Na strukturu pera mogu uticati i spoljašnji faktori poput: parazita, prašine, svetla, temperature, vlage, abrazije i sl. Osim toga, zabeleženo je i da je tamnija boja perja povezana i sa hormonima.

O ektoparazitim kod ptica možete opširno pročitati u odgovorima Ektoparaziti kod ptica i Ektoparaziti na pticama.

O nakostrešenosti pisali smo u tekstu Nakostrešenost kao opšti simptom oboljenja.

Za tačno određivanje razloga zbog koga je došlo do promene boje savetujem Vam da Vašeg ljubimca odvedete na Veterinarski fakultet u u Beogradu, kako biste utvrdili da li je ova promena boja perja patološkog porekla ili samo prirodna promena boje perja kod ovih ptica.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.rs