Odgovara:
Ana Jovanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

 

P: Zanima me kada se rozenkolinsi pare, koji su uslovi za parenje, koliko dugo nose jaja i čime se hrane mladi? Treba li da se kupi gnezdo ili će ga napraviti sami (od vrbovog granja koje im donesem)? Stefan

O: Rozenkolinsi naseljavaju jugo - zapadnu Afriku i to prostore Namibije i Bocvane, dok su u neznatno više plavičastoj boji nastanjeni još jedino u južnoj Angoli. Reč je o kratkorepom papagaju veličine oko 15 cm, sa intezivno zelenim leđima, svetlijim zelenkasto - žutim grudima, crvenog čela i podbradka, plavog kratkog repa gde se na svakom pojedinačnom peru uočava crvena oznaka.

Ovaj papagaj je kratkih ali jakih nogu, svetlijeg kljuna koji je u odnosu na veličinu ptice izrazito snažan i veliki.

U prirodi boravi uglavnom u blizini većih pustinja, ali uz obaveznu blizinu vode koja mu je neophodna u periodu odhranjivanja mladih i pravljenju gnezda, za koje koristi šupljine - duplje trulog drveća ili panjeva.

Žive u jatima koja uglavnom sačinjava 12 jedinki, ali ne tako retko broj jedinki može da bude i znatno veći. Jednom oformljen par ostaje vezan do kraja života! Ovo isto važi i za njihove srodnike Fišere, Personate i zbog toga se nazivaju i ''Ljubavni papagaji''.


Hrane se raznim semenjem, najčešće semenkama akacije, bobicama, voćem i povrćem, a veliki su ljubimci insekata i crvića. Period parenja je od marta do maja, kada oba roditelja na specifičan način cepkaju ljuspice drveća dužine do 10 cm zabadajući ih u perje iznad repa i leđa, da bi ih po unošenju u duplju - gnezdo vadili i od njega formirali sferno gnezdo u kome će ženka položiti 4 - 6 belih jaja veličine 24 x 17 mm.


Još jedna karakteristika vezana za sve papagaje iz porodice ''Agapornisa'' je ta što se vizuelno ne može ustanoviti pol jer su mužjaci i ženke iste konstrukcije i koloritnosti, pa razliku u polovima mogu da odrede samo iskusni odgajivači prepipavajući rastojanje karličnih kostiju i rastojanje od karlice do grudne kosti, mada i to nije uvek stopostotno zagarantovano.


Jedinke koje se drže u "kućnim uslovima" se hrane semenjem prosa, ovsa, suncokreta, konoplje, američkog sirka, svetlog semena i kanarinskom hranom, a mladim pticama treba davati mešavinu jaja, keksa i maka. Takođe, ne smemo isključiti jabuke, spanać, šargarepu, list sa grančicom peršuna, dršku sa semenom neljute paprike, krastavac sa ljuskom, i obavezno dodavati minerale u čvrstom - granulastom stanju, kao i vitaminski kompleks koji se stavlja u vodu, a sve u cilju zdravlja, snage, živahnosti i potpune koloritnosti ptice. Nikako im nemojte davati hleb jer im kvasac iz hleba može naškoditi.


Mladi Rozenkolinsi se razlikuju od zrelih po tome što im je kljun crno - siv, dok je kod zrele ptice boja kljuna svetla i po tome što je čelo i podbradak roze, dok je kod odrasle ptice taj deo intezivno crven. Kad je reč o Angolskom rozenkolinsu, on je pretežno plavičaste boje, sa čelom boje kajsije i belim podbradkom što su osnovne razlike u odnosu na istu vrstu papagaja koji potiču iz Namibije i Bocvane.


Rozenkolisi su izuzetno aktivne, znatiželjne i razigrane ptice. Rozenkolisi su vrlo privrženi svom partneru i uopšteno se smatra da je od velike važnosti za njihovo zdravlje da se drže u paru, a ne pojedinačno. Razvijaju snažnu povezanost sa vlasnikom ili partnerom, ali mogu biti i  agresivni prema drugim pticama. 


Ove ptice vole da imaju puno prostora i zato kavez mora biti što većih dimenzija (min. 45 x 55 x 45 cm). Osim hranilice i pojilice, u kavezu se treba nalaziti i nekoliko prečki ili grana (od voćki). Isto kao i kod tigrica, štapić na koji ptica doleće na kućicu ne sme biti duži od 10 cm tako da na njemu može stajati samo jedna ptica. Potrebno je i kućice razdvojiti malo dalje jednu od druge jer svađe izmedu parova znaju biti vrlo grube. I igračke su važan element u životu ovih papagaja - zvončići, ljuljaške, grančice i ostale igračke napravljene od prirodnih materijala. Takođe, svakodnevno Vašu pticu puštajte da slobodno leti.


Ukoliko imate  i mužjaka i ženku, postavite im kućicu za spavanje i kućicu za nošenje jaja. Kućica za nošenje jaja treba da bude napravljena od dasaka sa unutrasnjim dimenzijama 18 x 18 x 25 cm. Najbolje je koristiti konstrukcije sa pokretnom gornjom stranom kako bi proces gneždjenja mogao da se prati, a gnezdo redovno čisti. Prečnik otvora na kućici je 5 cm. Kao materijal za gradnju gnezda treba im obezbediti tanke grančice lipe, breze i vrbe. Sa njih ptice gule koru, od koje u unutrašnjosti formiraju pravo gnezdo nalik na vrapčije. Mlade hrane oba roditelja, ženka u početnoj, a mužjak u završnoj fazi.


Polno su zreli sa osam meseci, medjutim najbolje ih je pariti u starosti od 12 - 15 meseci. Izlegu od 3 - 8 jaja, a inkubacija traje 22 - 25 dana. Često će se mužjak pridružiti ženki u gnezdu i pomoći pri hranjenju. Mladunci će početi napuštati gnezdo za 38 - 50 dana i za 2 nedelje nakon toga biće samostalni, kada se preporučuje povremeno vaditi ih iz gnezda i privikavati ih na ruku, odnosno sprovoditi socijalizaciju. Boja mladih je mutnija. Tek nakon prvog mitarenja u uzrastu od 6 - 8 meseci, mladi dobijaju izgled odraslih ptica.


Roditeljskom paru potrebno je pojačati ishranu tokom ishrane mladih ptica pa im možete ponuditi npr. nakvašene semenke, strugana šargarepa i jabuka, tvrdo kuvano jaje, i kao izvor kalcijuma sipina kost, kalcijumova kocka i vitaminsko mineralni gotovi preparati. Sveža voda im uvek mora biti dostupna. Sveže namirnice koje ne pojedu, sklonite iz kaveza i menjajte novim na dnevnom nivou. Zrnasta hrana  može biti dodavana prema potrošnji, ali bi trebalo da je dostupna u svakom trenutku.


U ponudi Pet Centra možete naći i gotovu hranu koja se koristi u periodima povećanih potreba organizma (razmnožavanje, mitarenje, odgoj podmlatka, rekonvalescencija itd.), kao i vitaminsko - aminokiselinske preparate koji se mogu dodavati u hranu ili u vodu.

OZNAKE: