aleksandra

Odgovara:
Aleksandra Todosijević, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Da li bolest Malassaezia pachydermatis može da pređe na čoveka. Bris je našem psu izvađen iz uha i brinemo zbog deteta da li je prelazno. Hvala, Bojana


O: Malassezia pachydermatis spada u gljivice, a najčešće se javlja u ušnom kanalu, vagini, analnim vrećicama ili u perianalnoj regiji i rektumu zdravih pasa i mačaka. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih gljivica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju tokom toplih meseci.


Infekcija je uglavnom lokalizovana (na njuški, ušima, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizovani oblik. Osnovni simptom je dugotrajni svrab, a budući da se životinja konstantno češe, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti ''pogodno tlo'' za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija.

Vlasnici najčešće primete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih tačkica za koje u početku većina vlasnika zamenjuje sa prljavštinom) na određenom području, a u težim slučajevima, naprimer kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generalizovanog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa.

Bolest se dijagnostikuje uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove gljivice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinuje sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti.

Za lečenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi hlorheksidina i sumpora. Lečenje je dugotrajno, najčešće traje oko mesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara.

Bolest nije zoonoza, dakle ne postoji mogućnost prelaska ove gljivice na ljude.

OZNAKE: