Odgovara:
Aleksandra Todosijević, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Krajem prošle godine ženka zlatnog retrivera od 9,5 godina nam se razbolela od leukemije i morali smo da je uspavamo za manje od mesec dana jer se stanje u kratkom roku toliko pogoršalo da nije mogla da ustane. Bili smo šokirani činjenicom da je uopšte došlo do te bolesti, s obzirom da je celoga života bila zdrav pas, nikada nije imala problema sa zdravljem. Stomak joj se odjednom naduo i bio je ispunjen ascitom, pa su veterinari odredili da mora da se izvadi slezina na osnovu snimka, da ona pravi problem. Operacija je uspešno izvedena, ona je sutradan stala na noge, a nama je laknulo. Međutim, kada smo 5. dan ponovo izvadili krv, radi kontrole, ustanovljena je leukemija i stanje se pogoršalo.

Primala je svakodnevno injekcije Longacepa, 15 dana, ali uzalud. Samo smo joj produžili vreme. Interesuje nas kako nastaje ova opaka bolest kod pasa i da li može da se izleči ako se ranije ustanovi?
Unapred zahvalna, Lidija

O: Leukemija predstavlja nekontrolisano umnožavanje ćelija krvi i koštane srži. Ukoliko se tumorozna proliferacija odnosi na leukocite i njihove predhodnike govorimo o leukozama koje su širi pojam od leukemije.

Postoji više oboljenja koja se odnose na ćelije bele loze hematopoetskog aparata.
 
Agranulocitoza je znatno smanjenje broja granulocita ili njihov potpuni nedostatak u perifernoj krvi, usled oštećenja koštane srži. To ima za posledicu slab imunološki odgovor čak i na banalnu infekciju. Ova bolest se javlja i kod mačaka, a kod pasa se javlja nakon primene veće doze estrogena.

Leukoza predstavlja nenormalno umnožavanje belih krvnih zrnaca sa ireverzibilnim bujanjem limfatičnog ili mijeloidnog tkiva. Limfatična leukemija se češće javlja nego mijeloidni oblik leukemije. Kod svih oblika leukoze etiologija nije u potpunosti rasvetljena.

Limfadenoza je hipertrofija i bujanje limfocitnog tkiva koje u krvnoj slici prati najčešće ogromno povećanje broja limfocita. Klinička slika se ogleda u hiperplaziji limfnih čvorova uključujući i tonzilarno tkivo. Zapaža se otežano gutanje, povraćanje, otežano disanje, kašalj, povećana slezina, povećana jetra, hidrotoraks, ascites. Postoji i posebna vrsta limfocitne leukemije gde nije povećan broj leukocita, već samo procenat ćelija limfocitne loze, sa prisutnom anemijom i trombocitopenijom.

Mijeloidna leukemija se javlja ređe u pasa i mačaka. Usled bujanja granulocitne loze u koštanoj srži uvek postoji veliki otok slezine. Klinički sindrom nije tako karakterističan kao kod limfatične leukemije.

Što se tiče terapije, moguće je primeniti kortikosteroide, transfuziju krvi i citostatike. Prognoza je veoma nepovoljna.

OZNAKE: