Povratak

Zapaljenje mokraćne bešike / Zapaljenje rodnice

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button


Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Imam ženku mješanca staru 5,5 godina. Sterilisana je kada je imala 3 - 4 mjeseca, s tim da je tada bila u azilu za napuštene životinje tako da ne znam da li je izvršeno uklanjanje samo jajnika ili i jajnika i materice. U poslednjih 15 dana primijetila sam braonkasti iscjedak iz vagine, koji je ispočetka izgledao kao bjelance i koji, po mom mišljenju, nema jakog mirisa. Veterinar je konstatovao da se radi o upali bešike i dao joj tri antibiotika u vidu injekcije. Laboratorijske analize ne pokazuju znake upale (leukociti su u granicama normale, a kreatinin i urea su na gornjoj granici), temperatura je normalna (38,5), normalno jede, normalnog je raspoloženja i ne pije velike količine vode, a već nekoliko dana pije uvin čaj.

Sekrecija se ne smanjuje, ali i ne povećava. Jedan od veterinara sumnja i na piometru. Interesuje me da li je moguće da je prilikom "kastracije" ostala materica, ili jedan njen dio, i kako se to može utvrditi i što je najbitnije, da li joj je ugrožen život?
Hvala, Ana

O: Zapaljenje mokraćne bešike - Cystitis vesicae urinary je jedno od najčešćih oboljenja kod pasa, a najčešće se javlja kod kuja. Zapaljenje mokraćne bešike po svom toku može biti akutno i hronično, a prema patološkom supstratu, kataralno hemoragično i gnojno. Prema uzroku nastanka može biti primarno i sekundarno.

Kao predisponirajući faktori primarnom zapaljenju mokraćne bešike mogu biti prehlade i činioci koji dovode do nemogućnosti oticanja mokraće (tumori, zapaljenja prostate, paraliza detruzora, grč mokraćne bešike itd.). Najčešći uzrok zapaljenja bešike je bakterijske prirode (P.miriabilis, E.colli, Pseudomonas, Streptococcae i Staphylococcae.). Infekcija bešike može nastati ascedentno iz spoljne sredine preko uretre i descedentnim putem iz bubrega preko uretera. Sekundarno do zapaljenja mokraćne bešike dolazi kod virusnih infektivnih bolesti (štenećak, zarazno zapaljenje jetre, leptospiroza, parvoviroza i dr.). Kod akutnog zapaljenja mokraćne bešike, opšte stanje u većini slučajeva nije promenjeno. Ponekad se javi apatija i pad apetitia, dok se pojava povišene temperature ređe javlja. Klinički simptomi se ispoljavaju u čestom mokrenju sa manjim mlazevima, pri čemu se luči manja količina mokraće, ponekad kap po kap. Može se primetiti napinjanje i bol pri mokrenju. Mokraća je gusta, neprijatnog mirisa, zamućena i ima primesa krvi.

S obzirom da ste kod kuje primetili iscedak iz vagine bilo bi neophodno uzeti vaginalni bris. Zapaljenje rodnice - vaginitis, najčešće je akutno oboljenje, a može da bude primarno i sekundarno. Prema patološkom supstratu, može biti kataralno, ulcerozno i gnojno (vaginitis catharralis, ulcerosa et purulenta).

Najčešći uzroci koji dovode do vaginitisa su bakterijske i mikotične prirode. Infekcija najčešće nastaje prodorom bakterija iz spoljašnje sredine ili koitusom. Bakterijske nokse mogu i sekundarno da se prenesu iz materice i da izazovu zapaljenje (što kod Vaše kuje nije slučaj s obzirom da je sterilisana). Zapaljenje sluzokože mogu da izazovu i mehanički inzulti.

Jedan od uzroka može biti i infekcija herpes virusom. Korišćenje agresivnijih sapuna, šampona i deterdženata  može da dovede do iritacije vaginalne sluzokože i posledičnog vaginitisa.

Sluzokoža vagine ima svoju normalnu bakterijsku mikrofloru koja ima zaštitnu funkciju i štiti sluzokožu vagine od prodora nepoželjnih bakterija. Kod oštećenja vaginalne sluzokože može da dođe do prodora ovih bakterija što će izazvati infekciju. Do kontaminacije vagine može da dođe i fekalnim bakterijama, kao i bakterijama koje su normalno na koži psa.

U vagini se često nalaze tumori. Najčešće se sreću papilomi ili karcinomi postavljeni na širokoj osnovi, ili razasuti po celoj vagini. Ovi tumori se često inficiraju, počnu da krvare i mogu da budu uzrok zapaljenju sluzokože vagine. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, adspekcijom uz pomoć spekuluma, palpacijom uz pomoć digitalnog pregleda vagine i vaginoskopom. Ponekad se adspekcijom tumori ne mogu zapaziti pa je u ovakvim slučajevima neophodan digitalni pregled vagine.

Terapija je medikamentozna (opšta i lokalna) u zavisnosti od uzročnika (bakterijske, gljivične infekcije), a eventualno prisutni tumori se moraju hirurški odstraniti.

Sterilizacija podrazumeva potpuno hirurško odstranjivanje materice i jajnika ženki koje se izvodi u opštoj anesteziji.

Da bi se dijagnostikovalo oboljenje i sprovela adekvatna terapija neophodno je, osim kliničkog pregleda i laboratorijskih analiza krvi, uraditi još i dodatne pretrage (ultrasonografija, radiografija), a na osnovu dobijenih rezultata i nalaza Vaš veterinar će sprovesti odgovarajuću terapiju i proceniti stepen i tok oboljenja.