Milan Milanovic v3

Odgovara:
Milan Milanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Sentandrejski put 11, Novi Sad

P: Zanima me koja je to bolest ili šta već kod miševa kada im je krzno nakostrešen,  a pritom nemaju nikakve kraste niti im dlaka otpada po telu. Uši i rep su lepi i sve normalno izgleda, sem dlake i njihovog ponašanja. Ja shvatam da je neka bolest, ali ne znam koja? Pokušao sam da nađem na internetu, ali nema nigde nešto tako. Pa bih vas ljubazno zamolio ako mi možete pomoći. Značilo bi mi puno. Moram napomenuti da imam veliko leglo u terarijumu. A slučaj sa nakostrešenim krznom imam dva miša koja su takva. Jednom je bilo zatvoreno oko, ali se kroz par dana otvorilo, i miš koliko toliko izgleda bolje. Al' dlaka ostaje nakostrešena. I težina im je smanjena, dosta su lakši i slabiji od drugih jedinki. Molim vas pomozite! Hvala vam najlepše. Srda;an pozdrav! Branislav


O: Nakostrešena dlaka ne predstavlja specifičan simptim niti jedne bolesti, već se javlja kao nespecifični simptom kod velikog broja sistemtskih ali i kožnih oboljenja, tako da je veoma teško odrediti o kojoj se bolesti radi samo na osnovu ovog simptoma.

Pre svega nakostrešenost kod životinja se javlja kada im je povišena telesna temperatura usled nekih bakterijskih, virusnih ili gljivičnih bolesti respiratornog, digestivnog, urinarnog sistema, ali se u svim tim slučajevima javljaju i dodatni simptomi vezani za sistem organa koji je zahvaćen.

Usled pada imuniteta mogu da se jave i kožna oboljenja, bakterijske, gljivične ili parazitske etiologije. Nakostrešenost može da bude početni simptom svih tih bolesti.


Šuga uzrokovana šugarcima Sarcoptes scabiei var. cuniculi (Sarcoptes scabei) - klinički znakovi su u početku ljuštenje kože, stvaranje krasta, alopecija (područja bez dlake) i svrab na licu kod gornje usne, što se kasnije proširi na celo lice, vrhove ušiju, kapke i donju vilicu pa se razviju hemoragične kraste. Dijagnoza se postavlja uzimanjem skarifikata kože.


Demodex species su grinje koje se normalno nalaze u dlačnim folikulima i lojnim žlezdama  gotovo svih životinja. Demodikoza se najčešće javlja kod pasa, a vrlo retko kod drugih životinja. Bolest se može javiti u dva oblika, kao lokalizovana i kao generalizovana, a češće se javlja kod mlađih jedinki. Kod miševa uzročnik je Demodex criceti i Demodex aurati.


Gljivična infekcija je stanje kože uzrokovano gljivicama koje mogu inficirati mnoge vrste sisara. Gljivice žive na keratinu koji se nalazi u koži, dlaci. Medicinski termini za gljivičnu infekciju su dermatofiti i dermatofitoze  - naime, one gljive koje uzrokuju kožne bolesti žive kao paraziti na ljudima i životinjama i nazivaju se dermatofiti (dermatomicete), a bolesti koje uzrokuju su dermatofitoze.


Gljivice se najčešće nalaze ili na zaraženoj životiniji ili u stanu, odnosno mestu boravka zaražene životinje. Šire se ili direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kroz "athrospore" "- spore gljivica koje se šire sa životinje u njenu okolinu. Na taj način one mogu živeti preko 18 meseci (u tepisima, na nameštaju, filterima za vazduh...). Mačke i glodari često su izvor zaraze, jer mogu biti asimptomatični nosioci, tj. mogu nositi na sebi i širiti gljivice bez da pokazuju znakove infekcije.


Gljivice se prenose  direktnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili kontaktom sa nekim predmetom (češalj, stelja) koji je kontaminiran sporama. Mlade životinje i one pod stresnim situacijama (npr. prenaseljenost, vlaga, loša ishrana, nehigijena) često predstavljaju velik rizik razvijanja bolesti.


Znakovi bolesti su gubitak dlake, ljuskasta koža, krastice te se može  pojaviti crvenilo i svrb. Često se gljivice javljaju na glavi i na ušima, a zatim se šire na druge delove tela. Životinjice zaražene gljivičnom infekcijom imaju suve i ljuskaste delove kože na kojima nedostaje dlaka.


Jedna od metoda dijagnostike gljivica je tzv. „ Woodova lampa "- ultraljubičasta lampa, koja emituje ljubičasto-plavi sjaj iz cevi, pod kojim gljivice postaju florescentne. Druga metoda identifikovanja gljivica radi se uzimanjem komadića dlake na ivici rane - dlaka se pregleda pod miroskopom. Najbolji i najtačniji način za dijagnostikovanja gljivične infekcije je uzimanjem krastica i lišajeva s kože i dlake na kojima se radi kultura. 

Gljivična infekcija se može tretirati na dva načina. Antifungicidna mast može se naneti na zaraženo područje ili se takav lek može primeniti oralno, davanjem na usta. Naravno, preparate indikovane za lečenje gljivičnih oboljenja moguće je primeniti jedino od strane veterinara koji je postavio dijagnozu na temelju mikrobiološkog nalaza.


Takođe, treba uzeti u obzir da svaki gubitak dlake može biti simptom kožnih bolesti ili prazitarnih oboljenja pa isto tako upućuje na posetu veterinaru koji će određenom terapijom pomoći životinji.

Potrebno je dezinfikovati prostor sredstvima koja deluju na gljivice, bakterije, viruse, spore i sl., kao što je, na primer Oxicid S , kako bi se sprečilo širenje uzročnika i zaustavilo dalje oboljevanje.


Svakao Vam preporučujem da miševe sa nakostrešenom dlakom izdvojite od ostalih. Potom bi trebalo da dezinfikujete prostor i promenite podlogu na kojoj ih držite. Obolelim miševima obezbedite što kvalitetniju i što raznovrsniju ishranu uz obavezno dodavanje vitaminsko- mineralnih dodataka u hrani ili vodi kao što je npr. Aminovitamin.


Kada oboleli miševi budu izdvojeni lakše ćete primetiti i neke druge simptome koji Vam mogu ukazati ili Vas usmeriti na bolest koja je izazvala takvo stanje.