ana_jovanovic2a

Odgovara:
Ana Jovanović, dr. vet. med.,
Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd

P: Ja sam Ivan iz Zrenjanina i ljubitelj sam kućnih ljubimaca počev od miša pa do slona! Ako vam nije problem, molim Vas da mi pošaljete nešto o šumskim ježevima, čak nemora da su šumski već koje imate u prodavnici; ishrana, prostor za boravak, nega, zdravlje, jednom rečju iskusni savet!  Srdačan pozdrav, Ivan

O: Ježevi su sitni sisari iz bubojedske porodice Erinaceinae čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Postoji 16 vrsta ježeva podeljenih u 5 rodova. Žive širom Evrope, Afrike, Azije i na Novom Zelandu.  U poslednjih 15 miliona godina su se izmenili a kao i drugi prvoevoluirani sisari, prilagodili su se noćnom načinu života i bubojedskom načinu ishrane. Ježevi se lako mogu raspoznati po svojim bodljama koje su u stvari tvrde šuplje dlake, načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Rađaju se sa malim i veoma mekanim bodljama. Nakon šest nedelja prve bodlje otpadaju da bi izrasle nove, prave bodlje. Odrasli ježevi imaju na sebi i do 5.000 bodlji koje im služe prvenstveno kao zaštita. Bodlje nisu otrovne i, za razliku od bodljikavih prasadi, ne mogu se lako odstraniti od tela. Bodlje može odbaciti u slučaju stresa i bolesti.

Ježevi su mali sisari. Dužina tela je 15 - 30 cm a težina 1,5 - 2 kg, sa braon krznom i kratkim repom. Prednje šape imaju 5 prstiju, dok zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji neprestani rastu. Najrazvijenije im je čulo mirisa i imaju odličan sluh. Mogu prepoznati i najmanji šum. Kod svih vrsta ježeva bodlje su namenjene u odbrambene svrhe, usmerene su ka spoljašnjosti, a ježevi imaju sposobnost da to obezbede umotavanjem tela u lopticu. Neki pustinjski ježevi su evoluirali smanjenjem težine pa su im načini odbrane trčanje ili sami napadaju bodljama. Ježevi poseduju prirodan imunitet na zmijski otrov, zahvaljujući erinacinu - proteinu smeštenom u mišićima. Noćne su životinje, ali ponekad izlaze i danju u potragu za hranom. Većinu dana provode ukopani u rupu u zemlji spavajući ili su sakriveni ispod trave i kamenja. Svojstvena im je hibernacija ali ne svima, a to zavisi od temperature i rasprostranjenosti hrane i same vrste. Trudnoća zavisi od vrste i traje 35 - 58 dana. Ženke krupnijih vrsta rađaju, u proseku, 3 - 4 mladih dok sitnije vrste na svet donose 5 - 6 mladih. Gnezdo se sastoji od hrpe lišća koje same naprave. Nije neobično da mužjak ubije novorođene ježeve. Ženke rađaju 2 puta godišnje, u maju i septembru. Za mužjaka postoji opasnost da se nabode na ženkine bodlje tokom parenja, međutim on ne mora da se u potpunosti popne na ženku tokom parenja jer ona ima sposobnost da povije rep na gore i vulvu učini dostupnom. Mužjakov penis se nalazi vrlo blizu trbuha što olakšava parenje.

U ponudi Pet Centra nalazi se afrički pigmejski jež i on se najčešće drži kao kućni ljubimac. Ove ježeve karakteriše ovalan oblik, veoma kratak rep, kada je u fazi kontrakcije (što mu omogućavaju mišići) ima veličinu većeg grejpfruta. Ima razvijen mehanizam odbrane tako da se može uviti u oblik lopte. Kada dođe u kontakt sa neuobičajenim objektima ili mirisima za njega, dolazi do hipersalivacije penaste pljuvačke što se takođe smatra odbranbenim mehanitzmom. Veoma je aktivna noćna životinja, individualac, ima jednu važnu karakteristiku vrste, a to je da pokazuje toleranciju na toksine. U prirodi živi 2-3 godine a u kućnim uslovima i do 8 - 9 godina.

Hrani se paucima i insektima, puževima. Takođe je poznato da može jesti jaja, male sisare, ptice žabe, reptile, a u kućnim uslovima držanja odgajivači preporučuju ishranu komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Što se tiče držanja, obzirom da je aktivna životinja, poželjno je obezbediti prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira usklove kao u bašti.