Povratak

Microsporum Canis kod mačke

Powered by Spearhead Software Labs Joomla Facebook Like Button
Mirjana Pejcic, DVM


Odgovara:
Mirjana Pejčić, dr. vet. med.
Pet centar, Patrijarha Dimitrija 14 (Capitol Park), Beograd - Rakovica

P: Persijska maca od 7 godina ima Microsporum Canis. Vet preporučuje utrljavanje Imaverola ali pošto mačka neće da sarađuje ovo je nemoguće. Druga varijanta je vakcina koja nije registrovana kod nas ali može da se nabavi, a cena je paprena. Kaže da se daje 3 puta u razmacima od tri nedelje, i u tom slučaju nije potrebno dodatno kupanje i mazanje. Da li znate kako se zove vakcina, koliko košta i da li je zaista toliko efikasna? Bojana
O: Microsporum canis je zoofilni dermatofit rasprostranjen širom sveta, a česti je uzročnik kožnih infekcija kod ljudi, a naročito dece. Inficira kosu, kožu, a često i nokte. Mačke i psi su glavni izvori infekcije. Kod mačaka je dermatofitoza najčešće prouzrokovana gljivicom Microsporum canis. Lezije su u vidu okruglih ili nepravilnih, crvenih ili sivih pečata bez dlake, a u dijametru imaju oko 1cm do 4cm. Kod mačića se mogu zapaziti kraste i zadebljanja po koži lica i ušiju kao i na nogama.

Ponekad se pomoću lupe može zapaziti samo nežno ljuštenje površinskih slojeva kože uz difuzno ispadanje dlake. Kod mačaka se ređe javljaju promene sa izraženim svrabom, papule, kraste i potkožni čvorići. Promene kod mačaka najčešće su lokalizovane na glavi, ušnim školjkama i na šapama. Persijske mačke i dugodlake su najsklonije infekcijama.

Dijagnoza bolesti postavlja se nalazom dermatofita Vudovom lampom, nativnim mikološkim pregledom i kultivacijom gljivica iz skarifikata kože na hranljivim podlogama. Kultivacija gljivica traje 2 do 14 dana, pa ako se postavi sumnja na gljivično oboljenje terapiju treba započeti pre nego što stignu rezultati iz laboratorije.

Međutim, vrlo često inficirane životinje ne pokazuju nikakve vidljive simptome. Kako su gljivice vrlo slične biljkama, a nedostaje im hlorofil, moraju da apsorbuju hranu od drugih živih bića. S obzirom da ne koriste svetlo za proizvodnju hrane, mogu živeti u tamnim i mračnim mestima.

Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife. Izvor infekcije je kontaminirana dlaka. Spore gljivice M. canis mogu preživeti i do dve godine, a u životinji mogu živeti kao prenosiocu mesecima. Novija istraživanja pokazuju kako je prenos infekta moguć i vazduhom.

Inkubacija bolesti je približno 2-3 nedelje. Lečenje, odnosno suzbijanje bolesti usmereno je na uklanjanje infekcije kod domaćina, sprečavanje širenja infekta i uklanjanja infektivnog materijala već raširenog po okolini. Pretpostavlja se da se šišanjem dlake mačaka uklanjaju i zaražene dlake. Kako razvoju gljivica pogoduje novoizrasla dlaka, često se nakon šišanja pojavi upalna reakcija koja traje i 7 dana. Stoga je šišanje preporučljivo prvenstveno kod bolesti generalizovano raširene po čitavom telu.

Lečenje se temelji na kupanju u šamponu na osnovi mikotika. Manje zahvaćena područja ponekad se mogu uspešno lečiti, tako da se obriju i lokalno se primenjuje krema ili losion protiv gljivica. U težim slučajevima mačka treba da uzima i antibiotike, obično grizeofulvin, i to najmanje jedan mesec. Po pravilu se bolest može izlečiti nakon dva meseca, a važno je upozoriti da mačka može izgledati zdravo i pre nego što laboratorijska analiza bude negativna. Potrebno je nastaviti terapiju barem još dve nedelje nakon nestanka znakova ili dve nedelje nakon negativne mikrobiološke pretrage na gljivice.

Iako kod većine pasa i mačaka gljivične infekcije prođu spontano nakon 4 meseca terapija se sprovodi jer dermatofitoze mogu preći na čoveka. Terapija može da se sprovodi lokalno na koži ili sistemski. Šišanje životinja pre sprovođenja lokalne terapije u određenim slučajevima nije preporučljivo iz razloga što dermatofitima za razvoj pogoduje dlaka u porastu. Često nakon šišanja obolele životinje može da se javi upalna reakcija. Kod dugodlakih životinja i kod generalizovanih dermatofitoza šišanje pre sprovođenja lokalne terapije se preporučuje.

Lokalni tretman na koži se sprovodi mazanjem ili utrljavanjem masti i losiona koji sadrže antigljivična sredstva (mikonazol, ketokonazol, cansen i dr.) ili kupanjem životinja šamponima koji sadrže mikonazol. Sistemsko lečenje sprovodi se davanjem grizeofulvina kroz hranu u trajanju od mesec dana. Grizeofulvin se daje u dozi od 50mg/ kg telesne mase i to 2 puta dnevno. Veterinar će odlučiti da li treba da se sprovodi lokalna ili sistemska terapija. Terapija traje dugo (2 do 8 nedelja) i sprovodi se još dve nedelje nakon prestanka simptoma ili dve nedelje nakon negativne mikrobiološke pretrage na gljivice. Pored lečenja životinje od velike važnosti je i dezinfekcija okoline u kojoj borave obolele životinje.

Prema mojim saznanjima postoji vakcina proizvođača Bioveta Inc. iz Češke ali nije registrovana na našem tržištu, tako da nisam upoznata sa svojstvima, niti sa cenama ovog proizvoda. Takođe postoji i Imaverol, mađarski preparat, koji takođe nije registrovan kod nas, i koristi se za mikoze kod velikih životinja. Sve vakcine koje se distribuiraju na našem tržistu prolaze kroz Institut za veterinarstvo i samo oni ispituju i daju dozvolu za promet, kao i Agencija za lekove i medicinska sredstva.

POSTAVITE PITANJE NAŠIM VETERINARIMA

Postavite pitanje našim veterinarima na adresu e-pošte: veterinar@pet-centar.rs